Programiranje integriranog kruga (IC) vrsta je računalnog programiranja u kojem se softver kreira pomoću koda i zatim dodaje u IC. To se obično radi pomoću računala kao mosta za programiranje IC-a, jer računalo može učitati softver u IC. Najčešće se koristi za mikrokontrolere za kontrolu određenog uređaja, ali može se koristiti i za samo glavno računalo. Mnogo je radnji koje se mogu kodirati preko IC programiranja, a svodi se na ono što se kontrolira.
S programiranjem IC sve započinje softverom. Netko gradi softver napravljen za kontrolu uređaja, a softver se mora dodati u kontroler. Ako se program ne prenese, tada kontroler obično nema načina da napravi bilo što, jer neće imati odgovarajuće kodiranje ili postupke za vršenje kontrole. Programiranje se obično gradi klasičnom logikom i ima tendenciju da postoje mnoge izjave "ako / onda".
Nakon završetka programiranja IC-a, u sklop se mora dodati i softver. Ponekad se može napraviti zasebni mikrokontroler koji olakšava ovaj zadatak, no to se najčešće radi putem računala. Računalo, koje se također najčešće koristi za kodiranje softvera, povezuje se s IC-om i prenosi programiranje. To vrijedi čak i ako je sklop unutar samog računala.
